Dolazim, jos malo, odlazim

“Dobiti krila” ima jako pozitivnu konotaciju, povezuje se sa pozitivnom promjenom, početcima, odlaskom, letom

Doslovno “imati krila” oliti flertovati sa oblacima malo je tko iskusio. To je pak dugi niz godina bio moj životni stil koji nikada nije jenjavao ni bio podložan lošim vremenskim prognozama, raspoloženjima, gladi u svijetu, ne, NIKADA moj (život) sat nije kasnio na bilo kakav let.

Ukratko, posao stjuardese je nešto najdivnije, najčudesnije, najinspirativnije! – čudo od posla, koje ovih mojih par stotinjak riječi ne može, ali jednostavno ne može istrpiti na papiru.

sjećam se, idem za Bangkok, jedan od dražih mi gradova kad se želim posvetiti samo sebi, u tom gradu sam bila 10 ak puta, tamo je moje mjesto za masažu, poznam tetu koja pravi dobar topli MANGO STICKY RICE, moje mjesto za shopping u Platinumu i večeri u Khao Sanu za jeftini provod, jeftin a meni tako sladak.

napuštam kuću oko deset navečer da bi stigla u dvanaest( pomoć) za let koji je u 2:30 ujutro.
Ne možete znati kako je NAPORNO probuditi se u 10 navečer, kad svijet ide da spava , ja moram u onaj briefing room sa 2 pilota i nas 12,13 ..

i opet, otvaram vrata spremna od kuće imajući na umu moj mango i moju masažu.

Ulazimo u hladan prazni avion, uska suknja mi ne prelazi koljena, kolega viče : “mogla si to i kraće” , šali se, znam, rijetko tko zna da se šali, azijati to ne znaju, indijci to ne znaju, ljudi su jako osjetljivi postali.. ljudi iz Srbije me vesele, jer su to MOJI

pripremamo avion usput vadeći iz hladnjaka i crew carta onu bananu i grčki jogurt, jer topli obrok dobijamo tek za dva tri sata.

Ja i dalje mislim na mango i rižu i na doping koji ću dobit kad se izludiram na polumokrom toplom zraku Bangkoka.
Putnici u avionu, kapa na glavi, osmijeh u kes,

“Welcome on board” You look tired today” kazem ja njima.( tako započinjem noćne letove , moja uvidna rečenica da me uvede ulogu nekoga tko sve zna, vidi, čuje pa i možda čita iz dlana)

odgovara glas : nisam mogla spavati, ne znam kako ćete vi ovu noć izdržati”

Kažem : don’t you worry, I have energy for everyone in this plane including all 300 of you

ona se nasmije, zadovoljna, zna da je sigurna. Vratim se u galley i mislim : samo da spavaju večeras. Ponovo udahnem, gricnem bananu, osmijeh, evo ih ponovo, 20,30 nasrću, kao da je njima jako teško, brontulaju, gurkaju se, onaj im smrdi, ovome vrte očima, ja se smijem “Welcome on board” ponovim još sto miliona puta.
Zatvaramo vrata, sad nas gledaju, stalno nas gledaju. Gledaju moju šminku, stav, pogadjaju odakle sam, koje auto vozim, jesam li koga dosad uvrijedila, hoće li moći u pola noći pitati za vodu.
pogledam ih još jednom, kao teta u vrtiću svoju dječicu, rukama pokažem da je ukrcavanje završilo..

Idemo li napokon, KAPETAN BOG se javlja i sve se ubrzava… sjedamo, zatvaramo, završavamo.
“Cabin crew prepare for take off”

To su mi drage riječi, jer sad znače da imamo još pet sati do slijetanja.

Dubai i Bkk su svega 5-6 sati udaljeni, to je jedan od blizih layovera,
Letimo, zvuk motora mi cijepa uši, osjećam da se uspinjemo lagano ..

Cruising. Avion prede, vrijeme je da nahranimo gladna usta njihova, a onda naša.

“Imate li sok od brusnice?”

Na žalost , ne na ovom letu, odgovaram uz fiksirani osmijeh

ali imali ste na prošlom, kaže.

Ne, nemamo brusnicu na azijskim letovima, pretpostavljam da dolazite iz USA. Na tom letu ih služimo. “

Da, jučer smo sletili iz Bostona, idemo na odmor.

“uživat ćete u Bkk , ako vam treba preporuka dodjite u galley poslije, napisat cu vam na papir kamo da idete.

zahvalan se smješka. Treba mi netko u 4 ujutro da je pored mene, tada svi spavaju i crew je umoran, treba mi žrtva da me drži do slijetanja.

Pitaju :

Excuse me! Excuse me!
please can u switch the AC off it is very cold?

do you have extra blanket?

can I heat my baby’s meal?

do you have microwave / hairdryer/ bandage/diapers/ some other beer / ?

is it raining in Bangkok?
Where do you guys stay?

What was the worst thing that happened to you in the flight?

can I go to the bussiness class?

i fly more then you, you were not even born when I was flying

i know everything.

Mislim i dalje na masažu i na mango i s obzirom da nisam spavala, moje tijelo me dobro služi.

Zaspali su nakon hrane. Ne svi, petorica piju pivo kraj zadnjih vrata aviona, to zovemo R5, right 5, ili peta vrata s desne strane

nike tako komplicirano mislite se sigurno

A znate li gdje je slide raft u slučaju evakuacije? I gdje nije?

To sam si i mislila.

čitaj dalje, ja sam sthuardesa ovdje.

hladno mi je, postoji par načina na koji se brzo zagrijemo

prazna boca vode se napuni vrelom i od topline se savije . Nju stavimo u neku tkaninu i ona odašilje toplinu tijelu ako se zagrli…

smiješno.
drago mi je da mi sad dok ovo pišem nije hladno kao tada što je bilo.

U galleyu kolege šute, sjede na kontenjerima i štede energiju. Svatko ima svoj plan za sutra, identičan mome. Šutim i ja, gledamo se, u avionu je mračno samo kod nas još svjetlo gori.
igramo neke igre, i čekamo da jutarnje svjetlo lagano obadja kabinu.

Vrijeme je doručka i još jedan servis kad se privede kraju znak je za slijetanje.

Preskačem dok pišem iritantne stvari kao skupljanje deka za pokrivanje, slušalica, posljednje narudzbe vodke i gina i vrele kave nakon toga.

Bilo je dovoljno i bilo je tiho.
Prolazimo aerodromom, mobiteli škljocaju , opet smo ona glamurozna lica na sceni

“ A koja ste vi Aviokompanija ? “upitkuju

Odlazimo brzim koracima prema izlaz, kao Beatlesi bježeći pred navalom fanova, u autobus i do hotela

Holiday Inn.

najljepša lokacija, Silom je tako užurban kvart, volim zvuk tuk tuka po cesti, uvijek sam mislila da su jeftiniji od taxija

a nisu. Taxi na metar i nema varanja ni nagadjanja sa njima.

Karticom otvaram sobu, bijelu sobu, sa pogledom na ništa. I ljudi to zaboravljaju , ne očekujte ništa od Bangkoka, prepustite se gradu, ništa loše vam se neće desiti..

Skidam crveni ruž, gledam se u ogledalo i mislim : sretna si. Lijepo je. Zaboravljam na dugu hladnu noć, na čarapom smrdljivi avion, na blanket bag, na pritisak u ušima, na puknute hulahopke; sjetim se : OH , onome nisam donijela čašu vode, oh onaj me pitao na boardingu za Panadol.
Smijem se svojoj zaboravnosti i svim zračenjima koja su mi ispržila mozak.

Mango, masaža , shopping.. to je sve čega se još sjećam.

The End

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s