“Kad bi svi ljudi na svijetu
Bas kao sva djeca na svijetu
Kad bi svi ljudi na svijetu
Odlučili da…”
Dok se vozim prema aerodromu ponavljam stihove koje sam ko malena slušala na radiju i televiziji , tad puno kvalitetnijim programima Lijepe Moje. Ovo što se danas prikazuje
Ipak, danas sam nostalgična.
Nekada se tako dogodi, da sunce ne sija svaki dan u mom životu pa mi se učini da je idealno misto ono doma. U Dalmaciji. Ali ne, ne bih se vratila tamo odakle sam otišla, jer me tek tamo ništa ne čeka. Nula. 
Prekinuh struju misli i budalaština i nadjoh se na vrelom asfaltu aerodroma.
Odo’ danas za THAILAND.
To mi je posao. Da letim , putujem i promatram čudna lica ovih gmizavaca što se gurkaju, , oznojni i pod stresom sa petoro dice koja urliču jer duga konekcija iz Amerike ih vodi na drugi kraj svijeta, veliku Aziju.
“Kakav odmor možeš imat uz petoro hiperaktivne čeljadi, ” mislim se..
Mater nas je ostavljala u babe i dida i nikad joj to nismo zamjerili, “posupali” smo puno dobrih stvari od stare garde.
Tad je imala 24.
Ja imam još malo 30 i još mi dica ne plaču
Nosim sve sto imam u 10 kila kufera i ne kažem da sam sretnija, zdravija, pametnija ali sam svoja. Ali i sama
Danas putujemo sa 400 ljudi
A380 je moj ured.
Dva kata leteće mašine sa 4 motora, kako to uz sve sile klizi po zraku, mene ne triba pitat
Jer teorija je jedno, ali ja znam ono drugo
Ako šta otkaže, mi smo bogu na doručku
Poznam Bangkok, živim ga. 
Taj mali smrdljivi gradićak, neugledne arhitekture i divljeg prometa, meni je u top 7 gradova kojima se uvik rado vratim
Zašto?
Jeftina masaža, dobra klopa i ludi noćni provod.
Sve šta moje srce želi
Iako neugledan, Bangkok je pun prelijepih hramova, plutajućih marketa prepunih hrane, odjeće, svježe ribe, friganih škorpiona , raznih vrsta insekata, sex igračkica, prelijepih žena koje su ustvari nekada i prelijepi muškarci, zahvaljujući kvalitetnim klinikama i dobrim uradcima kirurga, po čemu je Bangkok itekako poznat, Australiji i šire.
Majka priroda je dobila konkurenciju.
Vrime ide sporo.
Siti me na Dalmaciju
Kad bi ispijala satima nerealno dugo jednu za drugom.
Nezdrava navika koja mi nedostaje. Samo u danima nostalgije, koja nekada kao sjenka prati svaki moj korak
… A onda nestane.
Nostalgija je već sada dok pišem nestala kao stope koje su samo čekale prvi snijeg da ponovno prekriju tragove i da sve krene ispočetka…
Suze koje sam livala dok sam mahala sa aerodroma i tješila sebe sa “Bit ce dobro”, samo su bile suze slabića.
Želja da odem iz montonije i svega šta je pružalo ono što znači doma, bila je jača od mene…
Evo me sada : 4 godine, 54 zemlje, dva snježna dana i nebrojivo mnogo sunčanih sati..
Bili isto napravila s ovom pameti?
Apsolutno da.
——————————————
Naručila sam tuk tuk ispred hotela, tzv rikša. Moje najdraže prijevozno vozilo, pogotovo u ovom gradu jer se lokalni vozači provuku kroz uske ulice i uvijek me brže vrime prodje, za svega 5 eura, oliti 200 bahti
Jako prljava ulica, osjeća se sparina koja dolazi iz uličnih kuhinja.
Težina raznih miomirisa, vodi me do lokalnih salona za masažu i jako brzo, predam se nebeskim užicima robusne tajlandjanke..
Potonuh.
Za svega sat ipo vremena platit ću oko 150 kuna, par godina unazad sjećam se, plaćala sam pola cijene, ali Bangkok se počeo “zapadnjačiti” pa se razmazio i sa cijenama. Sad je već razvikano rekla bih, bar u Silomu, Bussiness bayu Bangkoka.
Miris orhideja i thai muzika za opuštanje. Moje vrijeme da se opustim i drijemnem na sat ipo…
Ćutin se lipo.
————————-
Lokalni ljudi, vrijedni, umiljati, stisnutim dlanovima koja dotiče bradu do poda se saginju i odaju postovanje uz naklok, tzv Wai.
Puno bolje od našeg uštogljenog zapadnjačkog rukovanja.
Kad mi tako pridje, sve bih mu kupila: i one male Budice koje kako kažu su zabranjene za trgovanje iz poštovanja malom debelom andjelu, i one pepeljare, čarape sa kristalima, bambus šešir.. sve bih i sve sam već.
Dan je jako sparan.
Kupila sam onu papirnatu zubarsku masu i stavila je preko usta i nosa, to je ovdje uobicajeno,zaštitit se od otrovnih para, meni je to samo fora za selfie.
———————————–
Gladna sam, a u Tajlandu je teško ne bit gladan jer se na svakom kutku prodaje hrana ili voće
Mali plastični restorani, postavljeni kao šatori, na kojima se ispremješta par plastičnih stolica i priprema se hrana sa grilla.
Neki dijelovi Tajlanda nude više ribljih specijaliteta, prženih u ulju ili pak na grilu
Ja se uvijek lako prodam Pad Thai-u : Preukusan,obaren rižin rezanac posut sa malo kikirikija i povrća.
Mogla bi ovako svaki dan, bez mesa. I to mi odgovara. “Nije čudo da su masovno vitki” zaključim.
Ne jedu kruh.
Ulice mirišu na prženo i toliko je vruće da je skoro neugodno koliko mi se majica stiska uz tijelo.
Vidim smiju mi se. jer sam visoka i jer se znojim.
Šansa je velika da mi naplate skuplje, pogotovo ako sam sramežljiva za cjenkanje. Probali su i prije i prešli me, ali to je bila super lekcija koja me naučila da više NIKADA u Thailandu ne kupujem po fiksnoj cijeni
Polako se spušta noć, ostalo je još osam sati do mog polaska.
Dovoljno vremena da se slegnu emocije i da još jednom zaokružim vizitu gradu izlistavanjem slika koje sam škljocala na ulicama Siloma.
Sawadika Bangkok!
